Kolektivna Igra svetlost Petrovaradinska tvrđava 2009
Milica Palatinaš
rođena je 1977 . u Beogradu , gde je i odrasla . Deo života od 1993 . Provela je u Torontu sve do 2006 . Kada je odlučila da se sa mužem i svoje troje dece vrati u Beograd . Umetnički talenat nasledila je od oca i od malena se bavi ručnim radom i slikanjem . U Torontu je radila ikone na pergamentu , a svoju prvu izložbu imala je sa ocem . Ideju da napravi lampu od tikve dobila je 2008 . Gledajući suvu tikvu koja je visila u dvorištu njenih roditelja . Danas njene lampe dobijaju novi izgled ne samo oslikavanjem već i pirografisanjem , a postale su poznate među poklonicima umetnosti zbog svoje originalnosti i kvaliteta . Jedinstveni oblici koje priroda daruje tikvama nepresušna su inspiracija ove umetnice , a svaka lampa dobija i ručno urađeno postolje , najčešće presvučeno kožom . Njena najzapaženija lampa nosi naziv " Devojka raščupane kose " , a urađena je prema poznatom delu Leonarda da Vinčija , kao i " Glava žene " , takođe prema delu ovog velikog stvaraoca .
SLANCIK LAMPS
INDIGO FAMILY
Autori projekta su Arpad Slančik i Goran Vuletić Indigo Family čine tri lumino objekta, izrađeni u obliku predimenzioniranih antropomorfnih figura. Izrađenih u kombinaciji tehnika kovanog gvožđa i impregniranog platna. U projektu su učestvovali radioničari „Medijale“: Ivana Rađenović, Mirjana Đurić, Kovács Ede, Daniela Mamužić , Lara Ivanović, Nemanja Živić, Igor Pribić.
MEDIJALA
Umetnička radionica „Medijala“ je nastala 1997. godine kao ideja nekolicine entuzijasta iz Subotice da se klaustrofobična atmosfera, koju je stvaralo politički instrumentalizovano zatvaranje među etničke granice, prevaziđe kroz umetničke akcije, kao i da se promoviše jedan kosmopolitski pogled na svet. Ideja vodilja je bila da se radom na zajedničkim projektima povežu mladi ljudi, koji etnički i konfesionalno imaju različite korene, da bi kroz zajedničku akciju, koja zahteva i saradnju i kreativnu igru, shvatili koliko su životno upućeni jedni na druge.
Suzana Gigić
Zakoračivši u kreativni i stvaralački svet Suzane Gigić, Vi ste pristupili u prostor raznolikosti i raznovrsnosti. I to ne samo tehnika i materijala u kojima se oprobava , nošena isključivo sopstvenim stvaralačkim senzibilitetom, već je to i raznolikost ideja proizašla iz traganja za temom. U tom traganju i traženju pravog načina da se izrazi i iskaže ,ona sebe i svoj unutrašnji svet (uz pomoć često veoma neobuzdane želje i poriva za stvaranjem) , prenosi na drvo, papir, medijapan, bakar, srebro, glinu... Potpuno samouka i kako sama kaže, jedino slušajući svoj unutrašnji osećaj i umetničku intuiciju koračala je, postepeno i lagano u početku, a zatim sve ozbiljnije i sigurnije ka procesu stvaranja. Shvatala je da je to svet večne igre i tlo koje joj prija i koje poznaje oduvek. Iz te igre nastalo je sijaset dela - svi različiti, a opet sa jednom osnovnom notom lirskog i posebno ženskog senzibiliteta. Ali ono što je najviše fascinira i čemu se naročito posvetila u poslednjem periodu je SVETLOST. Njom je fascinirana i po sopstvenom priznanju neprestano traga za načinima da istu uobliči, ukroti i upotrebi u "dnevne" svrhe. Želi da ono što je obično i neprimetno za sve nas zapravo apostrofiranjem postane neobično , primećeno i deo enterijera koji pleni. U moru jednoličnosti ona želi da svetlo učini "bitnim" delom prostora. U jednom od pokusaja stvorene su LAMPE "KOJE PRICAJU PRICU". One komuniciraju sa vama i sa ambijentom u kome su. Lampa kao deo nameštaja koji je svrsishodan i dalje to jeste, ali sa novom ulogom - ona je višeznačna i gotovo "skulpturalna". Daje nov pečat okruženju i zove na razmišljanje. Čista estetika i lepota je zokružena, a umetnost pozvana na megdan prostoru. Veliki korak za svetlosni objekat i rasvetu, zar ne? Rodjena i odrasla u Smederevu, diplomirala na Defektološkom fakultetu u Beogradu i radi u Zdravstvenom centru "Sveti Luka" u Smederevu kao defektolog - tiflolog, a svoju umetničkim "pozivom" se bavi uporedo. O njoj su pisali - časopis "Magazin" (izdanje "Politike" nedeljom), dnevne novine „Blic“ , Časopisi ‘Moj Stan’, Men’S Health’ , „Reci Da „ i drugi..Izlagala je na više grupnih izložbi, samostalnu još nije imala.
rođena je 1977 . u Beogradu , gde je i odrasla . Deo života od 1993 . Provela je u Torontu sve do 2006 . Kada je odlučila da se sa mužem i svoje troje dece vrati u Beograd . Umetnički talenat nasledila je od oca i od malena se bavi ručnim radom i slikanjem . U Torontu je radila ikone na pergamentu , a svoju prvu izložbu imala je sa ocem . Ideju da napravi lampu od tikve dobila je 2008 . Gledajući suvu tikvu koja je visila u dvorištu njenih roditelja . Danas njene lampe dobijaju novi izgled ne samo oslikavanjem već i pirografisanjem , a postale su poznate među poklonicima umetnosti zbog svoje originalnosti i kvaliteta . Jedinstveni oblici koje priroda daruje tikvama nepresušna su inspiracija ove umetnice , a svaka lampa dobija i ručno urađeno postolje , najčešće presvučeno kožom . Njena najzapaženija lampa nosi naziv " Devojka raščupane kose " , a urađena je prema poznatom delu Leonarda da Vinčija , kao i " Glava žene " , takođe prema delu ovog velikog stvaraoca .
SLANCIK LAMPS
INDIGO FAMILY
Autori projekta su Arpad Slančik i Goran Vuletić Indigo Family čine tri lumino objekta, izrađeni u obliku predimenzioniranih antropomorfnih figura. Izrađenih u kombinaciji tehnika kovanog gvožđa i impregniranog platna. U projektu su učestvovali radioničari „Medijale“: Ivana Rađenović, Mirjana Đurić, Kovács Ede, Daniela Mamužić , Lara Ivanović, Nemanja Živić, Igor Pribić.
MEDIJALA
Umetnička radionica „Medijala“ je nastala 1997. godine kao ideja nekolicine entuzijasta iz Subotice da se klaustrofobična atmosfera, koju je stvaralo politički instrumentalizovano zatvaranje među etničke granice, prevaziđe kroz umetničke akcije, kao i da se promoviše jedan kosmopolitski pogled na svet. Ideja vodilja je bila da se radom na zajedničkim projektima povežu mladi ljudi, koji etnički i konfesionalno imaju različite korene, da bi kroz zajedničku akciju, koja zahteva i saradnju i kreativnu igru, shvatili koliko su životno upućeni jedni na druge.
Suzana Gigić
Zakoračivši u kreativni i stvaralački svet Suzane Gigić, Vi ste pristupili u prostor raznolikosti i raznovrsnosti. I to ne samo tehnika i materijala u kojima se oprobava , nošena isključivo sopstvenim stvaralačkim senzibilitetom, već je to i raznolikost ideja proizašla iz traganja za temom. U tom traganju i traženju pravog načina da se izrazi i iskaže ,ona sebe i svoj unutrašnji svet (uz pomoć često veoma neobuzdane želje i poriva za stvaranjem) , prenosi na drvo, papir, medijapan, bakar, srebro, glinu... Potpuno samouka i kako sama kaže, jedino slušajući svoj unutrašnji osećaj i umetničku intuiciju koračala je, postepeno i lagano u početku, a zatim sve ozbiljnije i sigurnije ka procesu stvaranja. Shvatala je da je to svet večne igre i tlo koje joj prija i koje poznaje oduvek. Iz te igre nastalo je sijaset dela - svi različiti, a opet sa jednom osnovnom notom lirskog i posebno ženskog senzibiliteta. Ali ono što je najviše fascinira i čemu se naročito posvetila u poslednjem periodu je SVETLOST. Njom je fascinirana i po sopstvenom priznanju neprestano traga za načinima da istu uobliči, ukroti i upotrebi u "dnevne" svrhe. Želi da ono što je obično i neprimetno za sve nas zapravo apostrofiranjem postane neobično , primećeno i deo enterijera koji pleni. U moru jednoličnosti ona želi da svetlo učini "bitnim" delom prostora. U jednom od pokusaja stvorene su LAMPE "KOJE PRICAJU PRICU". One komuniciraju sa vama i sa ambijentom u kome su. Lampa kao deo nameštaja koji je svrsishodan i dalje to jeste, ali sa novom ulogom - ona je višeznačna i gotovo "skulpturalna". Daje nov pečat okruženju i zove na razmišljanje. Čista estetika i lepota je zokružena, a umetnost pozvana na megdan prostoru. Veliki korak za svetlosni objekat i rasvetu, zar ne? Rodjena i odrasla u Smederevu, diplomirala na Defektološkom fakultetu u Beogradu i radi u Zdravstvenom centru "Sveti Luka" u Smederevu kao defektolog - tiflolog, a svoju umetničkim "pozivom" se bavi uporedo. O njoj su pisali - časopis "Magazin" (izdanje "Politike" nedeljom), dnevne novine „Blic“ , Časopisi ‘Moj Stan’, Men’S Health’ , „Reci Da „ i drugi..Izlagala je na više grupnih izložbi, samostalnu još nije imala.